Podzemni Grad u Srcu Velebita

Podzemni grad u srcu Velebita transformiran je iz vojne infrastrukture u edukacijsko-interpretacijski centar Nacionalnog parka Paklenica, promovirajući održivi turizam i zaštitu prirodne i kulturne baštine.

Tajne podzemnog grada u srcu Paklenice

1950. godine nepoznata grupa ljudi dovedena je pred ogromnu klisuru koja se uzdizala u visoko u nebo u kanjonu Velike Paklenice i dobila naredbu „Ovdje kopajte tunel!“. Nitko nije znao zašto niti što se točno očekuje, ali je operacija bila obavijena najstrožom tajnom. Ni danas, nakon više od 7 desetljeća nitko nikada nije progovorio o gradnji ovih podzemnih skloništa pa se ne zna tko je kopao i kojom tehnologijom ovaj podzemni kompleks. Štoviše, cijeli kanjon je tijekom operacije bio zatvoren za prolaz i stanovnika i posjetitelja. Naređenje koje je prema nekim navodima došlo od samoga Josipa Broza Tita, provela je Jugoslavenska narodna armija (JNA), ali nije jasno jesu li živi kamen kopali ročnici JNA, politički zatvorenici ili građevinski radnici. Ovaj podzemni grad iskopan je u živoj stijeni Velebitske gorske klisure na mjestu gdje ne postoji ništa osim vapnenačkih gromada, tako strašnih da je čitav kanjon opravdano nazvan Paklenica.

Od tajnog skloništa do simbola povijesne baštine

Nakon što je 1953. godine najveći dio radova završen, preostalo je još samo opremanje objekta koji je imao zasebno napajanje strujom i vodom, a raspolagao je i za to vrijeme dojmljivim sustavom ventilacije. Međutim, projekt je naglo obustavljen, a ulaz u podzemni grad je zatvoren i zabrtvljen debelim željeznim vratima poput onih na podmornicama. Ništa se o ‘Titovim bunkerima’ nije znalo sve do početka devedesetih godina.

Nakon propasti Jugoslavije, Hrvatska vojska 1991. godine otvorila je nakon četrdeset godina ‘podzemni grad JNA’ i tamo za vrijeme rata skladištila streljivo i eksploziv. Kasnije se ispostavilo da su Titovi bunkeri u pakleničkim stijenama iskopani zbog – straha. Naime, tih je godina Tito pao u nemilost vrhuške SSSR-a i samog Staljina, pa se 1950. godine zbog straha od ruske invazije na Jugoslaviju, pa čak i testiranja prve ruske atomske bombe konstruirane 1949. godine, donijela odluka o hitnoj izgradnji niza podzemnih skloništa.

Ovo sklonište je bilo posebno zanimljivo jer se ulaz nije mogao napasti zrakoplovima zbog strmog kanjona, a kamena litica odlično je štitila sklonište u svojoj utrobi, iskopano u dubini od osamdeset metara. Nakon Staljinove smrti 1953. godine, prestala je opasnost od sovjetske invazije pa su radovi obustavljeni i na sve se zaboravilo.

Tako je okončan jedan od najznačajnijih projekata protuatomske zaštite s mrežom podzemnih hodnika, skloništa i dvorana koji je vjerojatno trebao omogućiti vojnom vodstvu bivše države mjesto za operativni stožer za upravljanje vojnim operacijama u slučaju atomskog napada. S dolaskom hrvatske neovisnosti i završetkom Domovinskog rata, podzemni grad postaje dostupan javnosti.

Podzemni grad prije obnove sastojao se od niza hodnika i dvorana s rasvjetom, kanalizacijom i ventilacijom, ali nikada nije bio dovršen, odnosno opremljen

Novo poglavlje: razvoj održivog turizma

Istodobno, Eupolis grupa je u suradnji s Hrvatskom gorskom službom spašavanja i Ministarstvom turizma pokrenula inicijativu razvoja strateških projekata održivog aktivnog turizma na području cijele Hrvatske. Kao prvi piloti, odabrani su parkovi na području Jadranske Hrvatske koji su uključili četiri nacionalna i četiri parka prirode Zadarske, Ličko-senjske i Šibensko kninske županije.

Kao prvi pilot ove inicijative pokrenut je projekt „Podzemni grad u srcu Velebita: razvoj cjelogodišnjeg održivog i sigurnog aktivnog turizma u NP Paklenica i širem velebitskom području“.

Podzemni grad u srcu Velebita projekt je ugovoren od strane Nacionalnog parka Paklenica. Uključio je rekonstrukciju i prenamjenu objekata vojne kulturno povijesne baštine u srcu jednog od najvećih simbola i najvećih vrijednosti prirodne baštine Republike Hrvatske – planine Velebit. Ovim projektom, vojni podzemni grad pretvoren je u interpretacijsko-edukacijski centar Nacionalnog parka Paklenica i cijele planine Velebit.

Planina Velebit najduži je, prirodnom baštinom i biološkom raznolikošću najbogatiji i najatraktivniji planinski lanac u Hrvatskoj. Naime, na području ovog lanca nalaze se dva nacionalna parka (Paklenica i Sjeverni Velebit) i jedan park prirode (Park prirode Velebit).

Tvrtka Eupolis grupa preuzela je pripremu i prijavu projekta dovršetka pretvaranja napuštene vojne infrastrukture u višenamjenski turističko-posjetiteljski, informativni, edukacijski i interpretacijski centar prirodne i kulturno povijesne baštine, a tehničku podršku provedbe preuzeo je Cluster za eko-društvene inovacije i razvoj CEDRA Split.

Nositelj projekta je bila Javna ustanova Nacionalni park Paklenica, a partneri su bili Hrvatska gorska služba spašavanja i Cluster za eko-društvene inovacije i razvoj CEDRA Split.

Sadržaji nakon obnove uključili su prezentacijske i edukacijske dvorane, suvenirnice, ugostiteljske sadržaje i ispostavu HGSS-a za spašavanje unesrećenih planinara i penjača

O projektu

Projekt je usmjeren unapređenju zaštite i valorizacije prirodne baštine kroz razvoj oblika turizma posebnih interesa prikladnih za ovo područje. Ovim projektom izgradila se atraktivna posjetiteljska i sigurnosna infrastruktura, potrebni ljudski i institucionalni kapaciteti JU NP Paklenica, njihovog osoblja, turističkog, civilnog, javnog i poljoprivrednog sektora, unaprijedili postojeći, te osmislili i promovirali novi proizvodi održivog turizma temeljeni na prirodnoj i kulturnoj baštini područja.

Ukupna vrijednost projekta je iznosila više od 4,5 milijuna eura. Projekt je sufinanciran sredstvima Europskog fonda za regionalni razvoj, a provodio se od 2014.-2021. godine.

Više o projektu možete naći na stranicama JU NP Paklenica.

Pogledajte i naše ostale projekte:

EuPolis Split bio je naš prvi veliki investicijski projekt prostornog ulaganja i javno-privatne suradnje. Bio je to prvi eksperiment integriranog urbanog razvoja na načelima mudrih prostora.

Tvrđava je nakon obnove i otvaranja 2014. godine postala prestižna pozornica za kulturna događanja te primjer uspješne regeneracije kulturne baštine uz korištenje EU fondova.

Integrirani razvoj Grada Biograda obuhvatio je brojne projekte ukupne vrijednosti oko 10 milijuna eura, uključujući izgradnju Poduzetničkog inkubatora, Centra za održivi aktivni turizam BioSfera, Turističkog informacijskog centra i Reciklažnog dvorišta.